Sa prostora bivše SFRJ Hrvatska je prva država koja je u svoj pravni sistam uvela instituciju ombudsmana pod nazivom Pučki pravobranitelj. Ustavni osnov za uvođenje ove institucije sadržan je u Ustavu Republike Hrvatske iz 1991. godine i glasi: „Pučki je pravobranitelj opunomoćenik Sabora Republike Hrvatske koji štiti ustavna i zakonska prava građana u postupku pred državnom upravom i tjelima koja imaju javne ovlasti. Pučkog pravobranitelja bira Zastupnički dom na vrijeme od osam godina. Uvjeti za izbor i razrješenje, djelokrug i način rada pučkog pravobranitelja i njegovih zamjenika uređuju se zakonom”.
Ova oblast detaljnije je razređena u Zakonu o pučkom pravobranitelju donetom 1992. godine. Njime je regulisana nadležnost, postupanje i uslovi za izbor i razrešenje pučkog pravobranitelja. Predviđeno je da je pučki pravobranitelj nezavistan i samostalan u vršenju svoje funkcije, kao i da niko ne može da mu daje upustva i naloge za rad.
Pravo podnešenja žalbe ima svako ko smatra da je došlo do kršenja prava koja su zagarantovana Ustavom i zakonom od strane ovlašćenih tela. Pravobranitelju je ostavljeno da slobodno odluči da li će žalbu uzeti u razmatranje ili ne, ali i koje će korake dalje preduzeti. Kao i u Srbiji, i u Hrvatskoj, pravobranitelj može pokrenuti postupak po sopstvenoj inicijativi. Kada ustanovi da je došlo do kršenja prava i sloboda građana pučki pravobranitelj može da upozori državni organ, zahteva odgovor ili da izda preporuku.
Analiza pravnog tima Yucom
Izvor: Javna uprava – odabrane teme, docent dr. Dejan Milenković, Fakultet političkih nauka Univerziteta u Beogradu, februar 2012
Poslednje komentarisano